Sveta Misa služi se u Župi Nevesinje u Oratoriju sv. Pavla svake nedjelje i zapovje-
dne svetkovine u 10.00 sati.

Ulica Nemanjića, b.b. 88280 Nevesinje
email: kancelar@cbismo.hr
email2: zupanevesinje@gmail.com
mob: +387 63 312-639
tel: +387 59 601-590





 
Biskup mons. dr. Koloman Belopotoczky davne 1895. pohodio Čajniče
2014-01-26
Mons. dr. Koloman Belopotoczky[1] (1845.–1914.), vojni biskup u Austro-Ugarskoj Monarhiji, u svibnju 1895., u pratnji vojnog svećenika iz Pljevalja, posjetio je, nakon boravka u Pljevljima gdje je obišao tamošnju katoličku crkvu, vojnike i narod – gradić Čajniče. O tom događaju u knjizi “Pljevlja – Novopazarski sandžak”, autora Geze Varadyja i Imre Lakyja, inače sudionika događaja koji se navode u tekstu, a čiji je prijevod s mađarskoga 2009. objavio Književni klub Dalma iz Pljevalja, stoji zapisano ovako (prenosimo iz objavljenog orginala):
 
 
(...)
 
Kod Metaljke smo prešli granicu i približavali se lepom krajoliku koji nas je vodio do gradića Čajniča, gde se ponovio srdačan doček biskupa. Ispred prvih kuća u predgrađu oficiri sa vojnicima podigli su ogromnu trijumfalnu kapiju, a na nju postavili transparent sa mađarskim natpisom “Dobro nam došli, Oče biskupe”! Vojnici i svečano odeveno stanovništvo pozdravljali su biskupa neprestanim uzvicima: Živeo!
 
Povorka ga je otpratila do čajničkog oficirskog kasina prijatnog izgleda. Major Markus Tomljenovič, odeven u svečanu uniformu, istupio je ispred oficirskog reda i toplo pozdravio biskupa.
 
Ručkom su nas ugostili oficiri bataljona iz Debrecena. Odlična mađarska jela pripremala su se pod budnim okom omiljenog intendanta oficirske kasine - poručnika Imrea Fehera. Poručnik je bio sveznalac, majstor za sve. Osim njegove stvarne profesije i mačevanja, nije bio samo inicijator dobrog raspoloženja, već i odličan kulinar. Takođe je bio spretan u podizanju trijumfalnih kapija, organizovanju vatrometa, parade sa lampionima i bakljama. Bio je urednik litografskog humorističkog magazina “Čajničke novine”. Bio je organizator koncerata i pravio je izvanredne amaterske fotografije. Fotografije u ovoj knjizi su, uglavnom, njegovo delo. Koristimo priliku da mu zahvalimo.
 
Nakon obilnog ručka u prijateljskoj atmosferi, u obližnjem parku blizu oficirskog kasina u Čajniču, gdje smo se svi osjećali kao braća, znajući da je i biskup ljubitelj sporta, otišli smo na kuglanje. Taj susret je organizovao oficirski tim na prostoru za kuglanje u kojem je i biskup učestvovao. Pobednici takmičenja bili su “četvorica Imrea” iznad kojih je komandant – jednako omiljen među vojnicima, kao i sekretar – raširio svoje ruke u znak blagosiljanja. Na fotografiji je ovekovečena ta četvorka.
 
Četvorica Imrea su: Imre Bielik, tadašnji vojni sveštenik, Imre Feher, velemajstor, a danas već štabni oficir puka u gornjoj Mađarskoj, ađutant Imre Titeldorf i Imre Laki, takođe sveštenik. On je s ljubavlju i s poštovanjem ispisao cvećem na triumfalnoj kapiji transparent:
 
- Bog te je k nama poslao!
 
Kasno popodne, na jedvite jade, uspeli smo da se odvojimo od Čajniča odakle je i biskup poneo sa sobom lepe utiske i uspomene kojih se, verujemo, i dan danas rado seća.
 
Oficirski tim iz Čajniča kolima i na konjima pratio je biskupov fijaker na goraždskom putu po visokim serpentinama do kafane “Kozara” na terasi - visoravni. Tu je “Savka”, nekadašnja kantinerka sa granice, poslužila mirišljavu crnu kafu ispod viševekovnih borova. Nakon toga smo se srdačno oprostili od biskupa koji je u pratnji svog sekretara nastavio put u svom fijakeru prema Goraždu to jest Sarajevu.
 
Kada smo se u Pljevljima prisećali na dane provedene sa biskupom u Čajniču, govorili smo da niko pre ni posle nije tako počastvovan lepim dočekom ni srdačnije ugošćen, niti je iko, kao on, osetio toliku toplinu neposrednog oduševljenja, koje se razlikovalo od hladnih, formalnih, naručenih svečanosti.
 
Poseta biskupa Belopotockog Pljevljima i Čajniču jednako je ostavila neizbrisiv trag kod starosedelaca, kao i u srcima onih koji su ga slavili. Naime, situacija je bila i neobična i uzvišena. Jedan biskup u punoj pratnji vojnog vrha i uz sjajan vojni orkestar pojavljuje se tamo gde su vernici samo krišom i sa strepnjom smeli da slave Boga.
 
(...)


[1] Mons. dr. Koloman Belopotoczky, koji je u razdoblju od 1890. do 1911. bio vojni biskup u Austrougarskoj Monarhiji, rođen je 6. veljače 1845. u Rosenbergu, današnjem Ružomberoku u Slovačkoj, a umro 15. prosinca 1914. u Grosswardeinu, danas Oradea u Rumunjskoj. Mons. Belopotoczky bio je naslovni nadbiskup biskupije Tricale. Dugogodišnji je profesor pastoralne i moralne teologije. Zbog njegovih sposobnosti i posebnih zasluga car i kralj Franjo Josip I. imenovao ga je zajedničkim vojnim biskupom za tadašnju Austro-Ugarsku Monarhiju, a u biskupsku je službu uveden 5. listopada 1890. 
Nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Mihalovića 19. veljače 1891., zagrebačka je nadbiskupska stolica ostala upražnjena te je vladarski dvor predlagao nekoliko imena za Mihalovićeva nasljednika. Jedan od kandidata bio je upravo tadašnji vojni biskup mons. Belopotoczky, za kojega je nadbiskup vrhbosanski Sluga Božji Josip Stadler kazao da je najveći među svim predloženicima mađarske nacionalnosti.(Z. Grijak: Politička djelatnost nadbiskupa vrhbosanskog Josipa Stadlera, Hrvatski institut za povijest – Vrhbosanska nadbiskupija Sarajevo, Zagreb 2001., str. 315.)  


Sva prava zadržana (C) 2009 - Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Nevesinje

Home Home Home Search Sitemap