Sveta Misa služi se u Župi Nevesinje u Oratoriju sv. Pavla svake nedjelje i zapovje-
dne svetkovine u 10.00 sati.

Ulica Nemanjića, b.b. 88280 Nevesinje
email: kancelar@cbismo.hr
email2: zupanevesinje@gmail.com
mob: +387 63 312-639
tel: +387 59 601-590





 
Don Ivan Maslać - Pedić
2010-06-21
Ivan je, prema matici krštenih, rođen 21. lipnja[1] 1895. na Morinama kod Nevesinja, kad mu je mama išla u planinu. U matici je župnik zapisao: "Maslaći – Morine - Cerovica. Dana 17. srpnja 1895. fra Pio Knezović, župnik blagajski, krstio je dijete rođeno 21. lipnja ove godine od Đure Maslaća, sina Miškova i Pere Marčinko, zakonitih supružnika. Djetetu je dano ime Ivan. Kum je bio Mato Maslać s Boruta."[2] Gimnaziju je učio u Travniku: 1907-1915.[3], a bogosloviju u Sarajevu: 1915-1919. Bio je vrlo dobar student. Pobolijevao je za đačkih dana od vratnih žlijezda, pa su mu ostali vidljivi ožiljci. Njegovi su ga kolege nazivali "Elegija" (elegija je lirska pjesma tužna raspoloženja). Zaređen je za svećenika trebinjske biskupije u Sarajevu, 25. svibnja 1918.[4]
            
Mostarski biskup Mišić imenovao ga je župnikom na Trebinji, koju je preuzeo 26. srpnja 1919. Tu je službovao samo 5 godina. Neko je vrijeme držao i Ravno, kad je ravanjski župnik don Ivan Raguž išao na "pokoru" k trapistima u Banju Luku. Maslać je bio veseljak, šaljivdžija, dobra srca. Rado bi zapjevao s kolegama svećenicima. U narodu je ostavio vrlo lijepu uspomenu. Biskup o njemu piše: "Župnik don Ivan Maslać vrlo dobar, mlad svećenik. Mirne ćudi. Dobro moli i dobro služi."[5]
           
Nakon petogodišnjega župnikovanja na Trebinju završio je ovozemni tijek. Naime, išao je na Dušni dan 1924.[6] u Velju Među slaviti sv. Misu. Popodne se vraćao na svom doratu na Trebinju. Pod Turkovićima, ispod željezničke stanice, gdje je inače preko rijeke Trebišnjice bio gaz, jašeći na konju htio je pregaziti rijeku. Možda nije pogodio na pravo mjesto gaza, pa je konj previše duboko utonuo u vodu, a don Ivan je, kako inače nije znao plivati, izgubio prisebnost duha, pao s konja i utopio. Konj je isplivao iz vode. Da se don Ivan bio uhvatio za grivu, uzdu ili sedlo, sigurno bi ga konj izvukao. Kada je don Marko Zovko, ravanjski župnik, čuo vijest i doletio u Turkoviće, od velike se žalosti srušio na pokojnika i gorko plakao.[7] Bilo mu je 29 godina.[8]
           
U kolovozu 1966. godine ostaci don Ivanova tijela preneseni su u svećeničku grobnicu pred hrašanjsku crkvu. Grobni natpis obuhvaća sedmoricu imena pokojnih svećenika rodom iz župe ili koji su djelovali u župi, među njima i don Ivanovo ime.[9]
           
* * *
Don Marko Zovko o don Ivanu Maslaću
 
            "Dne 2. XI. 1924. pogodio je teški udarac dušobrižničku pastvu u ovoj biskupiji tim, što se je nesretnim slučajem utopio Don Ivan Maslać, župnik iz Trebinje u rijeki Trebišnjici pod selom Turkovićima. Ovaj tužni slučaj dogodio se je na ovaj način. Pokojnik je taj dan došao u Velju Među u jutro na konju, i tu odslužio sv. Misu. Oko 3 sata po podne pošao je da se vrati kući preko Turkovića. Kako mu je malko bliže bilo, to je najprije preko plitke vode pod Veljom Međom pregazio na konju preko rijeke i onda poljem došao do pod Turkoviće, i tu je opet imao prijeći preko rijeke. Prema pričanju svijeta najprije je htjeo konja natjerati na gaz rijeke, ali mu se konj nije dao natjerati, nego došao na mjesto, gdje je rijeka bila duboka - najednoć skočio u rijeku, u kojoj je pokojnik našao smrt, a konj isplivao. Ilija Balijić, seljak iz Turkovića, koji je bio daleko od ovog mjesta oko 500 metara, pohitio je s barkom odmah i našao i izvadio pokojnika iz vode i položio ga na obalu rijeke. Čim je Don Marko Zovko, župnik iz Ravnoga, čuo za ovu strašnu vijest preko telefona na željezničkoj stanici, odmah je brzojavno obavijestio Presv. Biskupski Ordinarijat, te preč. gosp. Don Marijana Vujnovića, župnika u Trebinju, vlč. gosp. župnike Don Ivana Raguža u Klepcima, Don Andriju Majića u Stocu, Don Dimitrija Papca u Gracu, Don Stanka Čotića u Donjem Hrasnu i sam nakon 3/4 sata s prvim vozom pošao na lice mjesta i pokojnika s narodom prenio u mjesnu kapelicu. Istu večer je došao i vlč. g. Don Stanko Čotić i rodbina pokojnikova. Dne 3. XI. preobučen je pokojnik u crkvene haljine i u posebnom sanduku krenuo je sprovod iz Turkovića oko 1 sat popodne u Donje Hrasno, kamo je sprovod prispio oko 6 1/2 navečer i tijelo pokojnikovo metnuto preko noći u župsku crkvu. U Turkovićima se je s pokojnikom ispred svijeta župe oprostio Don Marko Zovko. U sprovodu osim svijeta bili su župnici: Zovko, Papac, Čotić i Majić. Sprovod je od Turkovića do Hutova išao vodom u 2 (dvije) barke, a onda dalje nosio je narod tijelo pokojnikovo.

            Istu večer na Donje Hrasno prispio je prečas. g. Don Marijan Kelava, generalni vikar i izaslanik Biskupskog Ordinarijata i vlč. g. Don Ivan Raguž.

            Dne 4. XI. 1924. odslužili su prisutni župnici sv. Misu i 'Officium defunctorum' za pokojnika i nakon toga oko 8 sati prije podne krenuo je sprovod uz mnogo svijeta, koji je vodio preč. gosp. Don Marijan Kelava, koji se je dirljivim riječima oprostio s pokojnikom, koji je ukopan u groblje zvano 'Obaljeno groblje' nedaleko od svoga oca i majke."[10]
 


[1]U nekim napisima netočan je datum rođenja. Na primjer: Almanah, str. 172. U gore navedenom Crkvenom ljetopisu župe Ravno don Marko Zovko piše o don Ivanu, str. 31-32: "Pokojnik je se rodio god 1895. 26. V. i osn. školu svršio u D. Hrasnu. Gimnaziju je svršio u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen god. 1918. i prvu sv. misu prikazao 7. VI. 1918. u Sarajevu. Dne 26. VII. 1919. god. primi upravu župe Trebimlje, u kojoj je na svoje slabunjavo zdravlje neumorno i požrtvovno radio za Boga, bližnjega i hrvatsku domovinu sve do svoje tragične smrti: Vječni pokoj njegovoj duši". Bogoslovija, str. 471. donosi također netočan datum rođenja: 21. 11. 1895; CnaK, 11/1994., str. 11, prenijela je don Markov krivi podatak: 26. V. 1895.
[2]U Matici krštenih župe Hrasno stoji latinski: "Maslaći – Morine – Cerovica die 17 julii 1895., fr. Pius Knezović par. de Blagaj baptizavit infantem natum die 21 junii hujus anni ex Georgio f. Mihaelis Maslać et ex Petronilla Marčinko leg. conj., cui infanti nomen impositum fuit Joannes. Patrinus fuit Mattheus Maslać de Borut (ordinatus in sacerdotem 15. V. 1918, +2. XI. 1924. Popovo."
[3]Travnički jubilej, str. 72., br. 256.
[4]Bogoslovija, str. 471.
[5]A. Mišić, Kronika, str. 57.
[6]Almanah, str. 172.
[7]J. Zovko, Uspomene, str. 415-416.
                [8]Don Ivan Maslać, u: CnaK, 11/1994., str. 11.
[9]Dumo, 3-1966., str. 43.
[10]]Crkveni ljetopis za župu Ravno, II, str. 30-32.



Sva prava zadržana (C) 2009 - Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Nevesinje

Home Home Home Search Sitemap